Prema podacima Europske federacije nacionalnih organizacija koje rade s beskućnicima (FEANTSA), u Europskoj uniji danas živi između 700.000 i 900.000 ljudi koji su u nekom obliku beskućništva. To uključuje osobe koje žive na ulici, u skloništima, privremenom smještaju ili neadekvatnim uvjetima.

Najveći broj beskućnika bilježi se u velikim gradovima zapadne Europe, posebno u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Na primjer, samo u Parizu više od 3.000 ljudi spava na otvorenom, dok ih u Berlinu ima više od 2.000.

Demografski gledano, većina beskućnika su muškarci oko 70% do 80%, dok žene čine između 20% i 30%, iako je broj žena u porastu, osobito među mladima i obiteljima s djecom. Većina beskućnika ima između 30 i 50 godina, no sve je više mladih ispod 25 godina koji su pogođeni ovim problemom.

Obrazovna struktura pokazuje da značajan broj beskućnika ima završenu srednju školu, a manji broj i fakultetsko obrazovanje što jasno pokazuje da beskućništvo ne pogađa samo one s niskom kvalifikacijom. Česti uzroci uključuju gubitak posla, obiteljsko nasilje, razvod, mentalne bolesti i izostanak socijalne podrške.

Ovi podaci potvrđuju da beskućništvo nije isključivo rezultat "loših izbora", već kompleksan društveno-ekonomski fenomen koji zahtijeva sustavne, solidarne i osjetljive odgovore na razini zajednice i države.