Iako službene statistike o beskućništvu u Hrvatskoj djelomično zaostaju za stvarnošću na terenu, dostupni podaci otkrivaju ozbiljnu i rastuću društvenu ranjivost. Prema procjenama Hrvatskog saveza za beskućnike i međunarodnoj mreži FEANTSA, u Hrvatskoj živi oko 2 000 osoba koje su bez stalnog krova nad glavom. No, ako se primijeni šira definicija beskućništva prema ETHOS klasifikaciji, koja uključuje i osobe u neadekvatnim, nesigurnim ili privremenim smještajima, taj broj se penje na više od 10 000 ljudi.

Najveća koncentracija beskućnika je u Zagrebu, gdje ih živi gotovo polovica ukupnog broja. Istodobno, kapaciteti za smještaj izrazito su ograničeni: u cijeloj zemlji dostupno je svega 420 do 500 mjesta u prihvatilištima, što znači da otprilike samo svaki četvrti beskućnik ima pristup osnovnom skloništu.

Demografski podaci o beskućnicima u Hrvatskoj razbijaju brojne stereotipe. Velika većina njih su osobe radno sposobne (čak 88 %), a prosječna dob kreće se između 30 i 50 godina. Premda muškarci čine većinu, stručnjaci upozoravaju na rastući broj žena, osobito majki s djecom koje su zbog obiteljskog nasilja ili ekonomske nestabilnosti ostale bez doma. Također, većina beskućnika ima završenu srednju školu, a među njima su i osobe s višim stupnjem obrazovanja i stručnim kvalifikacijama, što dodatno naglašava da beskućništvo nije nužno posljedica “neuspjeha pojedinca”, već često rezultat šireg socijalnog i ekonomskog konteksta.

Kao glavni uzroci beskućništva navode se siromaštvo, gubitak posla, rastući troškovi stanovanja, obiteljski konflikti, psihičke bolesti, ovisnosti i neadekvatna institucionalna podrška. Gotovo 70 % beskućnika navodi da su se u svoju situaciju doveli isključivo zbog ekonomskih razloga.

Iako je u javnosti ponekad prisutna ideja da su beskućnici marginalna pojava, ovi podaci ukazuju da se radi o ozbiljnom i sustavnom društvenom problemu. Mnogi od njih su nekad imali posao, dom i rutinu, a danas preživljavaju u uvjetima koji graniče s humanim minimumom.

Stoga se otvara pitanje odgovornosti ne samo države i lokalne vlasti, nego i društva u cjelini. Jer iza svakog broja krije se čovjek koji je nekada živio život ne tako različit od našeg.