Hrvatska formalno ima mrežu od 14 sigurnih kuća za žene i djecu žrtve nasilja sa zajedničkim kapacitetom od 316 kreveta . U 2021. godine država je financirala 17 kuća kroz Ministarstvo, s godišnjim budžetom od 6,5 milijuna kuna . Novi objekti u Koprivničko-Križevačkoj, Virovitičko-podravskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji otvoreni su uz sredstva Europskog socijalnog fonda, ukupno 11,7 milijuna kuna.

Unatoč tome, pristup sigurnim kućama nije lak. Skoro polovica kreveta je često popunjena, a niz zahtjeva od pravovaljane prijave prebivališta do stručne procjene opasnosti, zakompliciraju ulazak. I dok su ti centri zapravo namijenjeni ženama koje su suočene s nasiljem, žene koje ionako ostaju bez doma ostaju izvan sustava jer njihov status beskućnice ne odgovara kriterijima za zaštitu.

Dok muškarci (i žene) bez doma mogu pristupiti pučkim kuhinjama, kriznim smještajima i privremenim skloništima, žrtvama obiteljskog nasilja se uglavnom nude samo sigurne kuće. Ali one su ograničenog kapaciteta, često ne mogu primiti žene u trenutku kada one moraju pobjeći, a često ni uz obitelj.

Hrvatska ima sustav sigurnih kuća koji nudi specifičnu zaštitu žrtvama nasilja, ali zbog ograničenih kapaciteta i složenog procesa prijave, mnoge se žene nađu ranjivima. Opća prihvatilišta pružaju sklonište, ali ne i dovoljnu razinu sigurnosti za žene beskućnice žrtve nasilja. Potrebno je proširenje mreže, pojednostavljenje procedura i uvođenje fleksibilnijih mjera kako bi svaka žena u opasnosti zaista imala pristup sigurnoj kući kada joj je najpotrebnija.