Za većinu ljudi tuširanje, šišanje ili pranje odjeće dio su svakodnevice. No za osobe bez doma, pristup osnovnoj higijeni često je ozbiljan izazov. Osim zdravstvenih posljedica, manjak higijene dovodi i do društvene stigmatizacije, otežava zapošljavanje i smanjuje osjećaj vlastitog dostojanstva.

U Velikoj Britaniji postoji niz inicijativa koje prepoznaju ovu potrebu. Projekt Haircuts4Homeless okuplja volontere frizere koji šišaju beskućnike u prihvatilištima i na ulici. U Londonu pak ShowerBus omogućuje tuširanje u pokretnoj jedinici, a u nekim gradovima dostupne su i besplatne praonice rublja.

Ovakvi oblici podrške iznimno su jednostavni, ali donose ogromnu promjenu u kvaliteti života. Frizura i čista odjeća ne rješavaju beskućništvo, ali vraćaju osjećaj kontrole i samopoštovanja. Uz to, olakšavaju pristup socijalnim službama, intervjuima i zajednici općenito.

U Hrvatskoj su se povremeno pojavljivale jednokratne inicijative, no izostaje sustavna podrška. Bilo bi vrijedno razviti mobilne jedinice za tuširanje i pranje rublja, možda u suradnji s gradovima, frizerskim školama i lokalnim salonima.

Pravo na higijenu nije privilegij, ono je temeljna ljudska potreba. Vrijeme je da to kao društvo i prepoznamo.