Za osobe bez doma, noć predstavlja posebno ranjivo razdoblje. Nedostatak sigurnog smještaja, izloženost hladnoći, nasilju i vremenskim nepogodama čine svakodnevicu beskućnika izuzetno opasnom.

U Hrvatskoj, s rastućim brojem beskućnika i ograničenim kapacitetima prihvatilišta, „noć na ulici“ često znači borbu za goli opstanak. Procjene Hrvatske mreže za beskućnike (HMB) ukazuju da u zemlji živi oko 2.000 osoba bez doma, dok je službeni broj evidentiranih beskućnika 803 u 2024. godini. Kapaciteti prihvatilišta i prenoćišta iznose tek oko 420–450 mjesta, što znači da velik broj ljudi svakodnevno spava na ulici. Osim toga, samo 12 gradova u Hrvatskoj ima prihvatilište ili prenoćište, što ostavlja mnoge beskućnike bez ikakve noćne zaštite.

Opasnosti života na ulici su višestruke. Osim hladnoće i nepovoljnih vremenskih uvjeta, beskućnici su noću posebno izloženi nasilju, krađama i zlostavljanju. Žene, starije osobe i osobe s mentalnim poteškoćama posebno su ranjive. Socijalna izolacija, pravna i administrativna ograničenja dodatno otežavaju pristup osnovnim socijalnim i zdravstvenim uslugama jer mnogi nemaju stalnu adresu.

U usporedbi s Hrvatskom, zemlje poput Njemačke i skandinavskih država nude sustavne noćne prihvatilišta i mobilne timove koji obilaze beskućnike, pružajući sklonište, hranu i psihološku pomoć. Takvi modeli jasno pokazuju koliko sustavna i koordinirana podrška može poboljšati sigurnost i kvalitetu života ranjivih skupina.

Noćni život beskućnika u Hrvatskoj nije samo neugoda – to je svakodnevni rizik za život i zdravlje. Povećanje kapaciteta prihvatilišta, sustavne mjere zaštite i koordinirana pomoć civilnog društva i države ključni su za zaštitu ove ranjive populacije. Samo kombinacijom politike, socijalne podrške i svijesti javnosti moguće je osigurati da „noć na ulici“ ne znači „noć preživljavanja“.