Život beskućnika u Hrvatskoj direktno ovisi o sezonskim promjenama i vremenskim uvjetima. Zime donose hladnoću i povećan rizik od smrzavanja, dok ljeto i proljeće sa sobom nose visoke temperature, vrućine, dehidraciju i bolesti uzrokovane nedostatkom higijene. Povećana ranjivost ove populacije zahtijeva posebnu pažnju socijalnih i zdravstvenih institucija.

Prema procjenama Hrvatske mreže za beskućnike, tijekom zimskih mjeseci značajno raste broj korisnika prihvatilišta – s oko 420 noćenja u ljetnim mjesecima na preko 600 tijekom zime. Kapaciteti prihvatilišta u gradovima poput Zagreba, Splita i Rijeke su ograničeni, pa mnogi beskućnici provode zimu u privremenim skloništima, napuštenim zgradama ili na otvorenom.

Dok Skandinavija nudi sustavne modele potpore – mobilne ekipe obilaze beskućnike tijekom zime, a gradovi imaju dovoljno toplih skloništa za sve korisnike – u Hrvatskoj ove mjere nisu dovoljno razvijene. Tijekom zime hladnoća značajno povećava rizik od smrzavanja i zdravstvene probleme, dok promjenjivo vrijeme u proljeće i jesen te kiše povećavaju rizik od bolesti dišnog sustava i prehlada, posebno jer improvizirani smještaji često nisu otporni na vlagu i hladnoću. Ljeti, pak, visoke temperature dovode do dehidracije i povećanog rizika od infekcija zbog znojenja i nedostatka tuševa.

Sezonske promjene i vremenski uvjeti snažno utječu na svakodnevicu beskućnika u Hrvatskoj. Nedostatak sustavne pomoći i ograničeni kapaciteti smještaja dodatno pogoršavaju ranjivost, zdravlje i sigurnost ove populacije. Primjena međunarodnih dobrih praksi, poput mobilnih timova i sezonskih skloništa, mogla bi značajno poboljšati kvalitetu života osoba bez doma.