Mentalno zdravlje osoba bez doma u Hrvatskoj predstavlja ozbiljan izazov. Kronični stres, trauma, socijalna izolacija i nesigurnost smještaja povećavaju rizike od depresije, anksiooznosti i drugih metalnih poremećaaja. Pristup terapiji i ograničenih kapaciteta u sustavu zdravstva. Procjene Hrvatske mreže za beskućnike pokazuju da više od 60% beskućnika ima potrebu za psihološkom ili psihijatrijskom pomoći ali asamo oko 20% stvarno prima kontinuiranu podršku.

Zagreb dnevni centri i prihvatilišta pružaju osnovnu psihološku pomoć ali kapacitet je ograničen. U Splitu i Rijeci imaju povremene radionice i savjetovanja, uglavnom kroz volonterske inicijative. Udruga „Hrvatska mreža za beskućnike“ pruza savjetovanje i psihološku podršku na terenu ali dozeže tek manji dio populacije. U usporedbi u Njemačkoj i Skandinaviji moblini timovi kontinuirano pružaju terapiju, krzinu intervenciju intervneciju i psihološku podršku direktno na ulici.

Mentalno zdravlje beskućnika u Hrvatskoj ozbiljno je ugroženo a pristup terapiji je ograničen. Sustavna strategija mobilnih timova i edukacija sturčnjaka ključni su za poboljšanje kvalitete života ove ranjive skupine.