Francuski gradovi kombiniraju krizni smještaj s socijalnom podrškom kako bi pomogli beskućnicima. Pučke kuhinje, dnevni centri i mobilne ekipe pružaju privremeni smještaj i olakšavaju pristup zdravstvenim, socijalnim i edukativnim uslugama.

Programi uključuju i psihološku podršku, radionice za osposobljavanje te pomoć u pronalasku stalnog smještaja. Takav sustav omogućuje osobama bez doma da zadovolje osnovne potrebe dok istovremeno rade na dugoročnoj reintegraciji u društvo.

Francuski model pokazuje da kombinacija privremenog smještaja i socijalne podrške može značajno smanjiti socijalnu isključenost i povećati kvalitetu života beskućnika.

Psiho-fizičko zdravlje beskućnika ne može se promatrati izolirano; socijalni status i životni uvjeti imaju ključnu ulogu. Sustavni, integrirani pristup može značajno poboljšati kvalitetu života ove ranjive populacije.