U današnjem društvu digitalne vještine i pristup internetu više nisu luksuz, već osnovni preduvjet za sudjelovanje u zajednici. Osobe bez doma često nemaju pametne telefone, računala niti stabilan pristup internetu, što im onemogućuje prijavu za posao, komunikaciju s institucijama ili čak provjeru termina kod liječnika. Primjerice, mnoge usluge Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ili sustava e-Građani dostupne su isključivo online, što beskućnike dodatno isključuje. Neke europske zemlje uvode javne digitalne točke u prihvatilištima, dok u Hrvatskoj takvi primjeri još uvijek ovise o pojedinačnim inicijativama udruga.