U Europi danas, gotovo 900 tisuća ljudi živi bez sigurnog krova nad glavom. Brojke su alarmantne, a u posljednjih deset godina broj beskućnika porastao je za više od 70 %, a sve više zemalja bilježi kronično i dugotrajno beskućništvo. Iza tih brojki kriju se brojni uzroci i nijedan nije jednostavan.

Beskućništvo je kompleksna pojava koju uzrokuje kombinacija strukturnih, ekonomskih i osobnih čimbenika. Jedan od ključnih strukturnih problema je tržište stanovanja. Cijene najma i kupnje stanova rastu brže od plaća, a socijalnog stanovanja nedostaje. Gotovo jedno od deset kućanstava u EU troši više od 40 % prihoda na stanovanje, što znači da se i najmanja kriza, gubitak posla ili bolest mogu brzo pretvoriti u gubitak doma.

Siromaštvo i socijalna nejednakost dodatno pogoršavaju stanje. Mlade osobe, migranti, žene žrtve nasilja, bivši zatvorenici i osobe s mentalnim poteškoćama među najugroženijim su skupinama. Istraživanja pokazuju da žene vrlo često postaju beskućnice upravo zbog bijega od obiteljskog nasilja, dok je za mnoge muškarce gubitak posla ili rastava braka početak silaska u beskućništvo.

Pritom ne smijemo zaboraviti na “nevidljive” oblike beskućništva. Brojni ljudi spavaju po tuđim kaučima, žive u pretrpanim prostorijama ili su prisiljeni ostati u neadekvatnim uvjetima bez osnovnih higijenskih uvjeta. Takve osobe ne ulaze u službene statistike, iako su podjednako ranjive.

Dok pojedine zemlje poput Finske bilježe uspjeh u smanjenju broja beskućnika zahvaljujući modelu “Housing First”  koji osigurava stan bez dodatnih uvjeta, mnoge druge i dalje se bore s rastućim brojem ljudi na ulicama. Inflacija, energetska kriza, migracije, sve te pojave dodatno opterećuju ionako krhke sustave socijalne zaštite.

Beskućništvo nije samo problem “njih”, to je ogledalo društva. Statistike nas upozoravaju, ali ljudske priče nam otvaraju oči jer beskućnikom može postati gotovo svatko. Gubitak stabilnosti u životu ne mora biti rezultat loših odluka, nego splet okolnosti, sustava koji zakaže i društva koje okrene leđa.