U još jednoj emisiji Zlatno doba govorimo o aktualnim temama za osobe treće životne dobi, a naš gost je Josip Lopižić, klinički psiholog u OB Dubrovnik, ujedno i predsjednik Hrvatskog psihološkog društva. Zanimljivosti u ovom razgovoru nije nedostajalo – tema je psihološko zdravlje čovjeka, a glavna poruka kao ne postoje nerješivi problemi. Situacija se uvijek može sagledati s različitih pozicija, a uvijek možete i stručnjaku uputiti pitanje.
Zbog sve više nesigurnosti uzrokovanih okolnostima kod ljudi se pojavljuje panika strah i tjeskoba. Na pitanje kako očuvati svoje mentalno zdravlje u doba korona virus, dr. Lopižić odgovara kako je činjenica da neke(ne sve) ljude obuhvaća panika, strah i tjeskoba te da je pravo pitanje na koji način neki ljude štiti da reagiraju padom raspoloženja, nervozom..
Nešto što je nekad predstavljalo rutinu, sada je drugačije, postavljene su nam granice, slušamo preporuke, gledamo patnju i reagiramo tako kao što reagiramo. U ovakvim kriznim situacijama, u biti, reagiramo na normalan način
Istraživanja pokazuju kako u uvjetima karantene, ograničenih izlazaka, dolazi do povećane agresije. Kada govorimo o depresivnim stanjima, istina je da raspoloženje pada, postajemo ograničeni u ispunjenju uobičajenih potreba, ne sudjelujemo u socijalnim aktivnostima, no nema porasta u dijagnozama kliničkih depresija.
Činjenica je da mi ljudi u stvari imamo velike mogućnosti adaptacije. Kakve će biti dugotrajne posljedice još ne znamo – sigurno će bit psiholoških posljedica, ali ta stresna stanja traju već neko vrijeme.
Djeca i osobe starije životne dobi su najranjivije skupine kada je riječ o pandemiji. Djeca su pod pritiskom i najveći je nedostatak što se ne stvara balans između online i offline svijeta. Jednako su osjetljivi i stariji jako pate – nisu mogli zadovoljiti kontakt sa svojim bližima, a uz to još su i najkritičnija skupina. Takvim skupinama se pomaže inače, ne samo u krizama, i to je sadržaj kojem zajednica treba voditi računa. Kontakt, samoća i pustoš znaju biti problemi i kada nije stanje karantene.
Jedna od tema bila je i ovisnost o društvenim mrežama, postoje li načini na koje se on liječi i kako se uopće nositi sa sadržajem koji konzumiramo online, kako se uopće nositi sa medijskim sadržajem koji je prepun negativnih vijesti.
Bitno je znati razlikovati korisno od nekorisnog, znati konzumirati medije umjereno, čitati, slušati, gledati izvore kojima vjerujemo.
Pretpostavka je da se prije pandemije manje posjećivao psiholog, a da su sada vrlo traženi. U Dubrovniku se u posljednje vrijeme, posljednjih nekoliko godina mogućnost psihoterapije se donekle destigmatizira. Danas je definitivno više slobode, lakše se dolazi, a pitanje je koliko smo, kao društvo, razvili usluge kojima ljudi mogu pristupiti, poput savjetovanja, telefona i slično. Koliko je to dobro, toliko je pitanje koliko je dobro stanje u kojoj živimo, neovisno o pandemiji.
Kod osoba u trećoj životnoj dobi postoje vrlo specifične psihološke poteškoće od kojih su jedne vezane za starenje, a druge na emocionalne teškoće.
Svima bih poručio kako je naša starija populacija, izuzetno vrijedna populacija – oni su nam priuštili brojne stvari koje danas imamo. Upravo zato su to ljudi kojima treba obratiti pažnju, oni imaju svoje potrebe na koje, kao društvo trebamo odgovoriti.